Stara hrvatska plemićka obitelj Keglević od Bužima pred
turskom najezdom morala je napustiti svoje posjede u Bosni u okolici Bihaća da
bi konačno našli svoje stalno boravište u Hrvatskom zagorju. Posjede u Bosni
morao je napustiti Petar Keglević 1521.g. da bi 1523.g. kupio kostelsko i
krapinsko vlastelinstvo.
 |
| Grb obitelji Keglević |
Plemićki grb obitelji Keglević sačuvan je na pečatima
isprava, na dovratku dvorca Gorica, a na istom mjestu nalazi se i poluoštećeni
grb iznad glavnog ulaza. Na dvije trećine gornjeg štita su dva zlatna,
okrunjena i ustobočena lava koji na plavoj podlozi drže srebrni mač sa zlatnom
krunom. Na donjoj trećini naizmjenično su poredane tri crvene i dvije srebrne
vodoravne linije.
Petar II. Keglević, rodio se između 1476. - 1479.godine. Bio
je jajački ban od 1520. do 1537.g. i ban Hrvatske od 1537. do 1542.godine.
1523.g. Keglević je gospodar Čaklovca, grada na Psunju, u istočnom dijelu
Križevačke županije te drži u svojim rukama i grad Podvršje u Požeškoj
županiji, a založio mu ga biogradski ban Franjo Hedervari. 1523.g. Petar
Keglević kupuje Krapinu i Kostel i pretvara ga u stalno prebivališe obitelji
Keglević. 1540.g., kad je njegova kći Ana udana za gašpara Ernušta, posjednika
Međimurja, Đurđevca, Prodaviće i Koprivnice, ostala udovica, zauzeo je Petar
Keglević i cijelo Međimurje i ostale Ernuštove posjede, tvrdeći da je njegova
kći ostala trudna, a pokojni zet da ga je imenovao tutorom žene i djeteta. Kad
se sve ovo pokazalo lažnim, Ferdinand je skinuo Petra s banske časti, a sabor u
Požunu 9. studenog 1542. osudio ga je kao nevjernika na "gubitak života i
posjeda" dok ne vrati sva Ernuštova imanja. Da stvar bude za Petra
Keglevića još gora, kralj je imenovao novim banom Nikolu Zrinskog.
Zrinski je Keglevića 1546.g. doista i zarobio zajedno s
dvojicom sinova, te ga predao u kraljeve ruke. Tek kad su Keglevići vratili sve
Ernuštove posjede, Ferdinand im je vratio njihovo nasljeđe i kupljene gradove
te je oprostio krivicu starom Petru. Petar Keglević je umro vjerojatno 1554.g.
u Kostelu ili u Krapini i sahranjen je u župnoj crkvi u Pregradi. Nadgrobna
ploča bez natpisa, uzidana u svetište današnje župne crkve, može se odnositi
samo na Petra Keglevića.
Od njegovih devetero djece, Juraj, Ivan, Gašpar i Ana su
umrli prije njega. Franjo je bio opat u Topuskom. Umro je 1558.g. za Nikolu se
ne zna gdje je živo i kada je umro, a Petar je poginuo u bitci s Turcima
1566.g. Tako su ostali nasljednici Petra Keglevića, Šimun i Matej. Matej je
umro bez potomstva oko 1584.g. te je sva njegova dobra naslijedio Šimun,
odnosno njegova djeca jer je Šimun umro već 1579.g. Njegova nadgrobna ploča
nalazi se danas u pregradskoj župnoj crkvi ispod nadgrobne ploče njegova oca.
Podigla ju je Šimunova druga žena Magdalena Petho.
Šimun Keglević je sa Magdalenom imao petero djece: Ivana,
Petra, Juraja, Franju i Anu. Nakon Šimunove smrti 1579.g. majka je najveći dio
posjeda dala Ani, na što prosvjeduju sinovi pred Zagrebačkim Kaptolom protiv
razdiobe imanja kako ga je njihova mati uredila na štetu sinova. Ivan se oženio
1598.g. Suzanom Bay. Iz tog braka rodili su se Franjo i Ana Marija. Umro je
1619.g. Drugi Šimunov sin Petar poginuo je u bitci kod Cernika 1602.g., a
Franju su 1594. zarobili Turci te se i poturčio.
Juraj, treći sin Šimuna Keglevića, vršio je službu podbana
Hrvatske, a istakao se kao vojni zapovjednik i komadant hrvatske vojske. Oženio
se Katarinom Istvanffy s kojom je imao četiri sina: Nikolu, Petra, Sigismunda i
Stjepana. Oporučno je odredio da Sigismund i Stjepan idu u škole, a Nikola i
Petar da preuzmu vlastelinstvo. Od sinova Jurja Keglevića Sigismund je imao
samo žensku djecu, a Stjepan poslije razvrgnuća svoga braka s Marijanom Erdödy
nije imao djece. Nastavljači loze Keglevića su ostali Nikola i Petar, koji
diobom postaju začetnici; Nikola ugarske, a Petar hrvatske loze Keglevića.
Petar se oženio Margaretom Gereczy 1625.g. Njegov sin Petar je umro još kao
djete, Ivan je postao pavlin, a Katarina klarisa u Zagrebu, dok je Eva ušla u
samostan uršulinki u Bratislavi. Najstariji sin Ladislav oženio se Rožinom Ratkaj
1656.g. i bio je nasljednik cjelokupnih posjeda. Kći Judita je postala
redovnica, Marija Tereza se udala za grofa Jurja Seczyja, a Petar ga je
naslijedio. Na nekim mjestima se spominje Tomaš Keglević, a to je vjerojatno
drugo Petrovo ime ili njegov nadimak.
 |
| Grafika starog grada Kostela iz 1939. godine |
Već u to vrijeme Kostel je zapušten, a njegovu vlastelinstvu
Keglevići su podigli gradove Goricu, Dubravu i Bežanec. Dubrava je pripala
potomcima Nikole Keglevića, začetnika mađarske loze, a Gorica i Bežanec
Petrovim potomcima.
Petar (1660.-1724.) imao je sinove Ladislava i Aleksandra,
te kćer Kristinu. Ona se udala za Josipa Ratkaja. Ladislavova loza se izgubila
već u drugom koljenu. Njegov sin Petar (1722.- 1749.) imao je dvije kćeri te se
njihovom udajom izgubila loza. Aleksandar (1706.- 1750.) se oženio Teodorom
Petazzi. Njegova kći Ivana udala se za Ivana Chamarrea, a sin Julije imao je s
Anom Petezzy sina Petra koji je umro kao dijete. Drugi Aleksandrov sin, Josip,
iz braka s Rozalijom Thauszy imao je Tomu (1769.- 1850.). Njega je naslijedio
Samuel (1812.-1882.) koji se oženio s Emiliom Collenbach. Iza Samuelove smrti
njegov sin Oskar prodaje sva Keglevićeva imanja zakupniku Antunu Kaučiću. Tako
Keglevići odlaze iz Pregrade, a s Oskarom je izumrla cijela loza nekoć moćnih
Keglevića.
Bežanec je kupio austrijski poslanik u Carigradu, barun
Franjo Ottenfels-Gschwind i njegovi su ga potomci uživali sve do II. svjetskog
rata. Dubrava je pripala ženidbom grofovima Limburg-Stirum, da bi kasnije bila
vlasništvo Oršića, a potom Kuhtića.
Izvor: http://www.pregrada.hr/1_opregradi_kostel.php